Automotodrom Grobnik: staza izgrađena da spasi Veliku nagradu

U nedjelju 17. rujna 1978. Branko Bevanda, motociklist iz Opatije, odvezao je počasni krug po svježem asfaltu na Grobničkom polju, na yamahi posuđenoj od Marijana Kosića iz Rijeke, svojeg najvećeg suparnika. Na okolnim brdima je, prema procjenama koje navodi kroničar staze, stajalo od 80 000 do 100 000 ljudi. Staza po kojoj je vozio još je prethodne zime bila šljunčara. Sagrađena je jer je Međunarodna motociklistička federacija (FIM) nakon tragične sezone 1977. zabranila utrke Grand Prixa na uličnoj petlji na Preluku i postavila organizatorima uvjet: nova staza ili kraj Velike nagrade Jugoslavije.

Lokacija	Grobničko polje, općina Čavle, oko 10 km sjeverno od Rijeke, Hrvatska
Tip	stalna trkaća staza, licencija FIA stupnja 4
Duljina	4168,75 m (trkaća linija)
Broj zavoja	18 (8 desnih, 10 lijevih)
Smjer vožnje	suprotno od kazaljke na satu
Širina	10,6 m, startna ravnina 15 m
Visina	oko 320 m n. v.
Otvorenje	17. rujna 1978., Velika nagrada Jugoslavije
Rekord kruga (motocikli, doba GP-a)	1:29,220, Wayne Rainey, Yamaha, klasa 500 cm³, 17. lipnja 1990.
Najbrži krug automobilom	1:16,388, Josef Neuhauser, Minardi M190 Ford, Interserie, 3. rujna 2000.
Vlasnik i operater	Automotodrom Grobnik d.o.o., tvrtka Motociklističkog kluba Kvarner iz Rijeke
Najvažnije priredbe	Velika nagrada Jugoslavije (1978–1990), svjetsko prvenstvo sidecara, prvenstvo Alpe Adria, Nagrada Hrvatske u zoni FIA CEZ
Status	aktivna; otvoreni dani za amatere

Ultimatum s Preluka

Prije nego što je nastao Grobnik, motosport na Kvarneru imao je svoju adresu: šest kilometara dugu petlju javnih cesta između Rijeke i Opatije, zvanu Preluk. Trasa je vodila obalnom cestom stisnutom između stijena i vode, u „opatijskom zavoju“ penjala se prema raskrižju za Matulje i Trst, a zatim se ravnim dijelom vraćala do „riječkog zavoja“. Prva poslijeratna motociklistička utrka održana je ovdje 1. rujna 1946.; 1947. petlja je ugostila prvo cestovno prvenstvo Jugoslavije, a 1950. prvu međunarodnu priredbu pod imenom Nagrada Jadrana. Još ranije, 9. srpnja 1939., kada je Opatija pripadala Italiji, na istoj se cesti održao I Circuito del Carnaro, utrka jednosjednih automobila do 1500 cm³ koja se bodovala za prvenstvo Italije, a gledalo ju je, prema tadašnjim procjenama, oko 30 000 gledatelja.

Godine 1969. Preluk je ušao u kalendar motociklističkog svjetskog prvenstva. S rangom su rasle brzine i rizik. Miroslav Krpan, riječki novinar koji je i sam bio zamjenik direktora i tajnik utrka na Grobniku, pisao je u „Novom listu“ da se vijugava trasa „stiješnjena između stijena i mora, bez zona izlijetanja“ već tada uz otok Man smatrala najopasnijom na svijetu. Za posljednju Veliku nagradu, 18. i 19. lipnja 1977., stigla je 421 prijava, od kojih je organizator primio 126, jer je toliko cesta mogla primiti. Na dan utrke poginuo je 31-godišnji Švicarac Ulrich Graf, pobjednik od godinu dana ranije; deset dana nakon pada na treningu u riječkoj je bolnici umro 23-godišnji Talijan Giovanni Ziggiotto. Ubrzo zatim FIM je objavio ono što se dugo najavljivalo: kraj utrka Grand Prixa na uličnim stazama. Od sljedeće sezone samo stalni objekti.

Staza u šljunčari

Ljudi iz Centra auto moto sporta, koji je okupljao četiri kluba regije (Matulje, Opatija, Rijeka i Ina), pod vodstvom Stjepana Lakića nisu namjeravali predati Veliku nagradu. Jesen 1977. protekla je u odabiru lokacije. Inženjer Andrija Prager, kasniji glavni projektant, obilazio je poznate europske staze s jednim zadatkom: projektirati najbolji objekt u tom dijelu Europe. Razmatran je teren kraj Rupe, ali izbor je pao na Grobničko polje sjeveroistočno od Rijeke, na prostranu šljunčaru pod stijenom.

Rokovi su bili nemilosrdni. Kako je 2017. pisao dnevnik „Novi list“, za izgradnju i homologaciju nove staze ostajala je jedna godina, a na neuspjeh su čekali drugi kandidati za rundu prvenstva, među njima Grčka. Prema istom izvještaju, u gradnji je sudjelovala Jugoslavenska narodna armija, a dio radova izvela je čak i „brigada zatvorenika“; vlasnički sporovi oko zemljišta „pometeni su pod tepih“. Francuski portal Racing Memory piše da je staza nastala „uz mali trošak, snagama vojske i zatvorenika“. Od ultimatuma FIM-a do prve utrke prošlo je, kako računa Krpan, jedva 15 mjeseci. Trinaestog rujna u park strojeva s ulazom sa strane Podhuma ušle su prve ekipe svjetskog prvenstva.

Projekt je predviđao 18 zavoja, 15 ravnina i asfaltu debljine 10 cm. Petlja mjeri 4168,75 m, na najužem mjestu ima 10 m širine, a leži na visini od oko 320 m n. v., kako je to rekao Krpan, „na trećini okomitog puta na Platak“. Na pozadini ravnice bez drveća crna je vrpca izgledala, prema istom autoru, kao izolacijska vrpca zalijepljena na hrpicu šećera. Danas službeni podatkovni list objekta navodi 18 zavoja, među njima 8 desnih i 10 lijevih, vožnju suprotno od kazaljke na satu, najveći uspon 5,276 posto i pad 2,198 posto. U prvim je godinama objekt nosio ime Automotodrom Rijeka; ime Grobnik dobio je kasnije.

Nedjelja, 17. rujna 1978.

Posljednju Veliku nagradu sezone 1978. FIM je predvidio upravo na Grobniku. „Mnogi su sumnjali, ali je održana! Štoviše, došli su svi, pa i oni koji su već osigurali naslov“, stoji u povijesti na nekadašnjoj stranici staze. Bevanda se, nakon počasnog kruga s podignutom rukom, tog dana oprostio od aktivnog natjecanja. Zatim su krenule četiri klase: 50, 125, 250 i 350 cm³; klasa 500 cm³ nije bila u programu.

Prvi pobjednik bio je Španjolac Ricardo Tormo na Bultacu u klasi 50 cm³ (prosjek 130,783 km/h), a za njim njegov sunarodnjak Ángel Nieto na Minarelliju u 125 cm³. Australac Gregg Hansford pobijedio je na Kawasakiju i u 250 i u 350 cm³ te postavio prvi apsolutni rekord staze: 153,110 km/h. Vozio je u tuđem kombinezonu. Prema Krpanovu izvještaju, u noći prije utrke netko mu je ukrao odijelo, pa je startao u posuđenom od Austrijanca Haralda Bartola; „noćne ptice“ dale su zvijezdama do znanja da su ipak na Balkanu. Pobjednici su se polijevali „Bakarskom vodicom“.

Trinaest godina Velike nagrade

Od 1978. do 1990. Grobnik je ugostio 13 Velikih nagrada Jugoslavije. Klasa 500 cm³ došla je 1979., a od 1981. vozila je ovdje svake godine. Popis pobjednika, koji Krpan nabraja u jednom dahu, otvaraju Roberts, Mamola, Uncini, Spencer, Lawson, Gardner, Schwantz i Rainey. Prema RacingCircuits.info Freddie Spencer, Wayne Gardner i Eddie Lawson pobijedili su ovdje u kraljevskoj klasi po dvaput, a Franco Uncini bio je jedini pobjednik izvan kruga govornika engleskog jezika, 1981., na putu prema naslovu na Suzukiju. Godine 1979., samo godinu dana nakon otvorenja, na Grobniku su se utrkivali i strojevi svjetskog prvenstva Formule 750; dvije utrke dobili su Johnny Cecotto i Michel Frutschi.

Staza je privlačila i slavne ljude izvan paddocka. Godine 1988., u stanci Velike nagrade, svjetski prvak Formule 1 iz 1982. Keke Rosberg u McLarenu Hondi ogledao se u revijalnoj vožnji s Giacomom Agostinijem na yamahi; brži je bio Rosberg. Krpan se sjeća i kako je stazom šetao Bernie Ecclestone, suprug Slavice Radić iz Rijeke, i „samo je šetao“. Bilo je i prizemnih nevolja: podzemne su vode plavile teren, sve dok, kako kaže priča starih stanovnika koju navodi Krpan, „voda jednom ne izbije“; trebalo je izgraditi zaštitni kanal, koji radi do danas.

Posljednja Velika nagrada održana je 17. lipnja 1990. U klasi 125 cm³ pobijedio je Stefan Prein, u 250 cm³ Carlos Cardús, u 500 cm³ Wayne Rainey, a u sidecarima posada Alain Michel i Simon Birchall. Rainey je na yamahi prošao 4168,75 m u 1:29,220, s prosjekom od 168,178 km/h, i dugi je niz godina ostao apsolutni rekorder staze.

„Asfalt je bio grub, a zavoji su imali znatno veći nagib nego ostale piste tog vremena. Zato je bio poseban za voziti, tako da je puno vozača jako voljelo dolaziti na Grobnik.“

Tako se tog Grobnika sjeća Dražen Srdoč, jedan od najtrofejnijih hrvatskih motociklista, neko vrijeme član tvorničke momčadi Honde.

Bale slame i bolničke minute

Moderan objekt nije uklonio opasnosti. Baza Motorsport Memorial navodi devet osoba iz motociklističkih utrka, među njima putnika u sidecaru, koje su izgubile život na toj stazi, te jednog suca. Prva žrtva svjetskog prvenstva bio je Francuz Michel Rougerie. Trideset i prvog svibnja 1981. u drugom krugu utrke 350 cm³ pao je, ustao i pokušao sići sa staze kada je u njega punom brzinom udario kolega iz momčadi Pernod-Yamaha Roger Sibille. Rougerie je poginuo na mjestu; imao je 31 godinu. Dvije godine kasnije, 12. lipnja 1983., 26-godišnji Švicarac Rolf Rüttimann izgubio je nadzor nad MBA-om u lijevom luku pred boksovima, u 23. od 27 krugova utrke 125 cm³, pri oko 160 km/h, i glavom udario u donji element zaštitne ograde. Prema Motorsport Memorialu, prije starta su vozači nižih klasa tražili više bala slame u zoni boksova, a bale ispred baš te ograde pomaknute su nekoliko metara dalje. Rüttimann je istoga dana umro u bolnici u Rijeci.

Godina 1990. bila je najcrnja. Dvadeset sedmog svibnja, tijekom runde europskog prvenstva klase 250 cm³, u prvom je zavoju došlo do lančanog sudara: stroj Nigela Boswortha i bale slame odbili su se prema nadolazećima, 28-godišnji Talijan Eros Manferdini pao je i bio pregažen, a šestorica drugih vozača zadobila su teške ozljede. Tri tjedna kasnije, na dan Velike nagrade, slamnati je zid u prvom zavoju uzeo novi danak: u utrci 125 cm³ sudarilo se 19 vozača, iako je, kako piše njemački Speedweek, FIM ignorirao upozorenja o tome. Zatim, unatoč kiši koja je počinjala, utrka 250 cm³ nije prekinuta. Tri kruga prije cilja Reinhold Roth, dvostruki svjetski doprvak koji se borio za pobjedu, pri oko 180 km/h udario je u stražnji dio yamahe Australca Darrena Milnera, koji je polako vozio trkaćom linijom prema boksovima; prema Motorsport Memorialu, mislio je da će utrka biti prekinuta. U kolima hitne pomoći nije bilo aparata za kisik; Roth je oko osam minuta ostao bez kisika, više od šest tjedana proveo je u komi i zadobio trajno oštećenje mozga, s paralizom lijeve strane tijela. Utrka je zaustavljena, a poredak je utvrđen prema prethodnom krugu. Speedweek taj dan naziva „skandaloznom utrkom u Rijeci“, a Motorsport Memorial ocjenjuje da je niz nesreća iz 1990. zatvorio Grobniku put prema daljnjim međunarodnim rundama; smatrali su ga opasnom stazom.

Žrtava je bilo i kasnije. Baza Motorsport Memorial bilježi smrt putnika u sidecaru 1997. te motociklista 1987., 1998., 2002., 2007. i 2009. Dvadeset trećeg srpnja 2022., tijekom jednosatne Endurance utrke u sklopu Nagrade Hrvatske, runde srednjoeuropske zone FIA, automobil je izletio sa staze u takozvanom zagrebačkom zavoju, preskočio ogradu i udario u dvoje sudaca na sudačkom mjestu. Muškarac, licencirani sudac Autokluba Rijeka, umro je u bolnici na Sušaku; njegova je kolegica zadobila lakše ozljede. Drugi dan utrka je otkazan, a hrvatski savez HAKS osnovao je istražno povjerenstvo. HRT je taj događaj označio kao prvu nesreću u automobilskim utrkama na Grobniku u kojoj je poginuo licencirani sudac.

Rat, tišina i bočne prikolice

Za sezonu 1991. staza je već imala licenciju FIM-a, ali Velika nagrada Jugoslavije nije se održala: u njezinu je terminu u Španjolskoj vožena Velika nagrada Europe. Posljednja velika međunarodna utrka prije rata bila je Nagrada Opatije 12. svibnja 1991. Zatim je, kako to formulira „Novi list“, objekt s obzirom na najvažnija natjecanja utonuo u „svojevrsnu hibernaciju“; domaće automobilske i motociklističke utrke do ranga europskog prvenstva i dalje su se vozile.

Novi je početak krenuo od „Utrke prijateljstva“ u listopadu 1992. Iz nje je izrastao Alpe Adria Cup, kasnije prvenstvo Alpe Adria, najstariji i najmasovniji motociklistički ciklus regije; do prosinca 2017. ovdje su odvožene 72 njegove utrke. Na Grobnik su se vratili i vozači sidecara: prema RacingCircuits.info svjetsko prvenstvo bočnih prikolica došlo je ovamo 2005. i ostalo za stalno. Godine 2017. Krpan je pisao da je to najviše rangirano natjecanje na stazi, u organizaciji Moto kluba Kvarner. U kalendar za 2026. FIM je Grobnik smjestio kao drugu rundu, a staza ju je rasporedila na 8.–10. svibnja, zajedno s prvenstvom Alpe Adria. Svijet se vratio i na četiri kotača: 2020. je serija NASCAR Whelen Euro Series ovamo u posljednji čas premjestila rundu otkazanu u Mostu i, kako piše RacingCircuits.info, ostala u kalendaru sljedećih godina.

Najbrži automobilski krug zabilježen u bazi RacingSportsCars potječe od 3. rujna 2000., kada je Josef Neuhauser u nekadašnjem bolidu Formule 1 Minardi M190 Ford pobijedio u obje utrke runde Interseriea i prošao krug u 1:16,388, s prosjekom od 196,429 km/h.

Tko je zapravo vlasnik

U gradnji staze sudjelovala je vojska, zemljište ispod petlje pripadalo je državi, a desetljećima nisu bili uređeni vlasnički odnosi. Tek je u rujnu 2010. Ured za upravljanje državnom imovinom potpisao s općinom Čavle ugovor o pravu građenja na oko 18 ha koji obuhvaćaju petlju i njezin zaštitni pojas kod zagrebačkog zavoja; općina državi plaća 2 000 kuna godišnje po hektaru, dakle oko 36 000 kuna. U veljači 2011. općina je raspisala natječaj za prijenos tog prava. Javio se samo jedan subjekt: Motociklistički klub Kvarner, koji je već od 2002. imao pravo građenja na susjednim česticama s boksovima i upravnom zgradom, i ponudio 37 013 kuna godišnje. Oporbeni su vijećnici pitali što znači predaja tako vrijednog terena na 30 godina bez plana ulaganja, a odvjetnik Zdravko Vodopija, autor ugovora, priznao je da je staza godinama zapravo bila nelegalna građevina, jer nije bilo sređeno vlasništvo zemljišta ispod nje; ugovor je trebao biti korak prema njezinoj legalizaciji.

Operater je tvrtka Automotodrom Grobnik d.o.o., registrirana 2004. sa sjedištem na adresi Automotodrom 1 u Čavlima. Njezin je direktor Zdenko Šantić 2014. govorio da je tvrtka 100 posto u vlasništvu kluba Kvarner, da zapošljava 13 stalnih radnika i da glavni prihod donosi najam staze od sredine ožujka do sredine listopada; prosječan dnevni prihod od najma iznosio je 2012. godine 19 700 kuna. Prema podacima Fininfa poslovni su prihodi tvrtke porasli s 2,53 milijuna eura u 2021. na 3,61 milijun eura u 2025. Već je 2004. staza bila u upotrebi više od 290 dana godišnje, a lokalna turistička zajednica procjenjuje da je posjećuje 80 000 ljudi godišnje, računajući vozače, natjecatelje i gledatelje.

Novi asfalt nakon četrdeset godina

Prvi je zastor iz 1978. izdržao 39 sezona. Agregat promjera 16 mm s vremenom je izgubio bitumensko vezivo, a otkriveno se kamenje izoštrilo; „prekrivena je bezbrojnim kamenim šiljcima“, opisivao je Šantić stazu u veljači 2017. Istodobno je stari asfalt imao slavu iznimno prionljivog; prema RacingCircuits.info po kiši se moglo voziti na slick gumama. Bez novog zastora staza je licencije za velika natjecanja dobivala uglavnom zahvaljujući ugledu koji je u FIM-u izgradio njezin nekadašnji direktor Igor Eškinja, tri desetljeća član tijela federacije.

Klub Kvarner morao je sam osigurati kredit od 10 milijuna kuna; pomogli su HBOR i Privredna banka Zagreb, a jamstvo je bila dugogodišnja koncesija za upravljanje objektom. Radovi su krenuli 4. prosinca 2017., dan nakon Rijeka Rally Rondea u kojem je 57 posada, u znak oproštaja od starog zastora, odvezlo petlju u suprotnom smjeru. Posljednji je metar asfalta položen 9. travnja 2018. u 12.48: 5 200 t mase na 55 000 m² staze, 180 kamiona u 66 sati gotovo neprekidnog rada oko 50 ljudi. Projekt i izvedba povjereni su talijanskoj grupi Dromo i tvrtki Adige Bitumi, masu je pripremila tvornica GP Krk, a nadzor je vodio Rijekaprojekt. Jarno Zaffelli iz Droma govorio je „Novom listu“ da staza „ima izuzetan potencijal, pista ima istinsku, neku svoju dušu, atraktivnost, nagibe, visinsku razliku, povezane zavoje“, a nova će mješavina manje trošiti gume. Zamijenjeni su rubnjaci, proširene su i izravnate zone izlijetanja, dodane su ograde, osobito na najnižoj točki staze i iza zagrebačkog zavoja. Prve vožnje po novom asfaltu donijele su vrijeme 1:28,618.

Grobnik za amatera

Staza leži uz autocestu A6 Zagreb–Rijeka, odmah iza naplatnih kućica. Operater organizira otvorene dane, na koje se prijave obavljaju preko internetske trgovine; ulaznica za motociklistički Moto Open Day 9. srpnja 2026. (9.00–18.00) stajala je 150 eura i uključivala je mjesto u boksu. Pravilnik objekta je prozaičan: osobni dokument pri ulasku, vrata otvorena od 8.00 do 22.00, ograničenje od 20 km/h u paddocku, smeće u vrećama, psi na uzici. Na stazi istodobno može trenirati 48 cestovnih motocikala ili 29 sidecara; na raspolaganju je 10 velikih i 12 malih boksova te paddock površine 35 000 m².

Većinu dana u kalendaru ispunjavaju vanjski organizatori. U rujnu 2026. nakon Porsche Sprint Challengea Central Europe jedna za drugom slijede priredbe kao što su Grab the Flag Classic Bike Event, Rehm Race Days, King of Grobnik, tjedan Schräglage i Dreier-Racing. Slovenski FLUXX Racing na Grobniku prodaje večernje automobilske vožnje: dva sata na stazi za 250 eura za vozača i 50 eura za suvozača, uz uvjet vozačke dozvole, kacige s homologacijom Snell ili ECE i osiguranja. Organizator Velike nagrade Hrvatske u vodiču po stazi opisuje ukosnicu „Riječki“ na vrhu petlje kao najsporiju točku kruga, šikanu i „Lijevi u Rupu“ u najnižem dijelu, zavoj „Lakat“ te brzi desni kompleks „Zagrebački“ na istočnom kraju, iz kojega izlaz odlučuje o brzini na startnoj ravnini.

Godine 2018., u godini jubileja, proslava je zatvorena svečanom sjednicom Moto kluba Kvarner, danom otvorenih vrata i prvom izložbom povijesnih automobila i motocikala na stazi; počasno je pokroviteljstvo preuzela predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, rodom s Grobnika. Krpan, koji kroniku staze vodi od prvog dana, napisao je 2017. o Preluku rečenicu koja jednako dobro opisuje cijelu regiju: na nekadašnjoj startno-ciljnoj liniji „ne postoji ni tračak spomena na legendu“. Grobniku takva ploča ne treba. Općinska turistička zajednica savjetuje vozačima koji silaze s autoceste: voziti za putokazima, a „zvuk snažnih motora i guma“ dovest će ih ravno pred „grobničku ljepoticu“.

Kronologija

• 1939.: 9. srpnja, I Circuito del Carnaro na cestama Preluka, utrka talijanskog prvenstva.
• 1946.: 1. rujna, prva poslijeratna motociklistička utrka na Preluku.
• 1969.: Velika nagrada na Preluku prvi put se boduje za svjetsko prvenstvo.
• 1977.: 19. lipnja, posljednja Velika nagrada na Preluku; smrt Ulricha Grafa i Giovannija Ziggiotta; FIM zabranjuje utrke GP-a na uličnim stazama.
• 1978.: gradnja staze u šljunčari na Grobničkom polju; 17. rujna prva Velika nagrada Jugoslavije na novoj stazi.
• 1979.: runda svjetskog prvenstva Formule 750; u program GP-a ulazi klasa 500 cm³.
• 1981.: 31. svibnja, smrt Michela Rougeriea.
• 1983.: 12. lipnja, smrt Rolfa Rüttimanna.
• 1990.: 27. svibnja, smrt Erosa Manferdinija; 17. lipnja, posljednja Velika nagrada Jugoslavije, nesreća Reinholda Rotha, rekord Waynea Raineya 1:29,220.
• 1991.: 12. svibnja, Nagrada Opatije, posljednja velika utrka prije rata.
• 1992.: listopad, „Utrka prijateljstva“, početak ciklusa Alpe Adria.
• 2000.: 3. rujna, Josef Neuhauser (Minardi M190) prolazi krug u 1:16,388.
• 2002.: ugovor općine Čavle s klubom Kvarner o pravu građenja na terenu boksova i zgrada.
• 2004.: registracija tvrtke Automotodrom Grobnik d.o.o.
• 2005.: povratak svjetskog prvenstva sidecara.
• 2010.: rujan, država prenosi općini Čavle pravo građenja na 18 ha staze na 30 godina.
• 2011.: općina prenosi pravo građenja na Motociklistički klub Kvarner za 37 013 kuna godišnje.
• 2017.: 4. prosinca, početak obnove zastora.
• 2018.: 9. travnja, kraj polaganja novog asfalta.
• 2020.: prva runda NASCAR Whelen Euro Seriesa.
• 2022.: 23. srpnja, smrt suca tijekom Nagrade Hrvatske.
• 2026.: 8.–10. svibnja, runda svjetskog prvenstva sidecara i Alpe Adria; licencija FIA stupnja 4.